I kada zahvaća u opuse klasika francuskog modernizma i kada pribjegava tekstualnoj analizi suvremenih hrvatskih pjesnika, Vanda Mikšić pokazuje interpretacijsku lucidnost koja pokreće i beletrizira pjesmu. Njezina hermeneutička strategija uključuje tumačenje pragmatičke uloge jezičnih odnosa u pjesmi (interpunkcije i leksika, gramatičkih i sintaktičkih figura), igru paralelizama i opreka, kompozicijsku analizu, simboličko tumačenje pjesničkih slika, motiva i lirskih gesta.
Njezin hermeneutički diskurz varira između stilističke interpretacije i tematske kritike, krase ga teorijska utemeljenost, postupnost i preglednost izlaganja te prikladan metajezik.
——Prof. dr. sc. Krešimir Bagić
Knjiga Vande Mikšić je, ukratko rečeno, knjiga o poetici prevođenja, s nekoliko teorijskih tekstova i nekoliko primjera prevođenja/tumačenja teksta. Pisana je znalački i motivirano, s namjerom da bude proučena, osobna, egzemplarna, pa i poučna: njeno je polazište, ali i opća nakana, otvoreni dijalog teorije i prakse prevođenja, empatije i kritike. Za to je potrebno imati un coeur intelligent.
—-Prof. dr. sc. Ingrid Šafranek
Vanda Mikšić prevoditeljica je, pjesnikinja, profesorica i znanstvenica. Predaje na Odjelu za francuske i frankofonske studije Sveučilišta u Zadru. Članica je uredništva časopisa Tema, kao i suurednica biblioteke Domaine croate pri francuskoj izdavačkoj kući L´Ollave. Poeziju objavljuje u domaćoj i stranoj periodici; prvi joj je rukopis pohvaljen na Goranovu proljeću za mlade pjesnike (2001), a krajem 2012. izašla joj je prva zbirka pjesama Diši kroz masku, diši normalno, čiji je rukopis također pohvaljen na Danima Dobriše Cesarića. U Hrvatskoj je još objavila knjigu poetskih proza Fragmenti o bacanju kamena (2015), a u Francuskoj tri pjesnička naslova (Sels; Ce temps, le nôtre; Fragments sur) te dvojezično bibliofilsko izdanje Vaisseau / Žile, koje je oslikao bretonski umjetnik André Jolivet. Pjesme su joj prevođene i na makedonski i turski jezik. Dosad je s talijanskog i francuskog prevela šezdesetak djela (proza, poezija, književna teorija, filozofija, publicistika, knjige za djecu), a prevodi i hrvatsku suvremenu poeziju na francuski. Za prijevod pjesničke antologije Tonka Maroevića Uskličnici Društvo hrvatskih književnika joj je 2004. godine dodijelilo nagradu Davidias, a Društvo hrvatskih književnih prevodilaca nagradilo ju je za najbolji nefikcionalni prijevod u 2008. (Michel Meyer: Povijest retorike). Za prijevod romana Georgesa Pereca Život način uporabe dobila je 2015. Nagradu Iso Velikanović. Ministrica kulture Republike Francuske odlikovala ju je 2014. ordenom reda vitez umjetnosti i književnosti.