Iako se gotovo svakodnevno viđaju na kavi i razgovaraju, u razdoblju od 2009. do 2019. pjesnici Miroslav Mićanović i Branko Čegec često su se dopisivali. Njihova Nesvrstana pisma podsjećaju na sveprisutno prožimanje života i umjetnosti, na poeziju u životu. S jednakim žarom autori ispisuju svoje intelektualne i poetske nedoumice i analiziraju aktualnu realnost. Skeptični su u vezi vlastitog stvaranja, postavljaju pitanja kako pisati ili čitati pjesme, kako govoriti o tekstovima drugih, no lucidno komentiraju i studentske prosvjede, kulturne politike ili književne večeri. Pisma donose tople i pitoreskne, gotovo filmične štiklece s putovanja – tu su šarolika živopisna lica u Istanbulu, pohabani zeleni kredenc na Hvaru, riblje večere na Visu, sarajevske kavane, te zapusi vrućine i turističke atmosfere Murtera. Iako su Nesvrstana pisma Miroslava Mićanovića i Branka Čegeca, riječima samoga Mićanovića, njihov način slaganja vremena i trajanja u njemu, to je svakako tekst za dijalog s čitateljem, za svakoga tko želi mali poetski predah u ovom vremenu površnosti i brzine.

Marija Ott Franolić