Vrlo se rijetko u našoj književnosti pojave tekstovi koji svojim pristupom važnim temama i stilskom posebnošću zastrše unutar poprilično homogena književnog polja. Jedna takva knjiga zasigurno je nova zbirka kratkih priča pod imenom Nemoj se ljutit sestro Marinele, u kojoj nam ova samozatajna književnica otkriva istančani osjećaj za živopisno, zaigrano ovladavanje subjektivnom stvarnošću. (...) Njezine priče (...) odzvanjaju kao vrisak nad životom, ali onaj koji ćemo suspregnuti i zadržati u sebi, zatim otići na posao, plaćati račune, iznositi smeće, i sanjati bolje sutra. Iako se u njezinim pričama ideja boljeg sutra čak odbacuje uz dozu sarkazma, ono što nadvladava teret svakodnevnice, koji se pojavljuje u obliku gladi, neimaštine i nedostatka međuljudskoga razumijevanja, bogatstvo je i dinamika unutarnjega svijeta. Razotkrivajući diskrepanciju između subjektivne i objektivne stvarnosti, Marineline priče ipak čine očaj života podnošljivim. Još se samo možemo nadati da će se njezina knjiga valorizirati, da će se taj osebujan vrisak napokon čuti.

Kristina Špiranec, iz kritike na portalu Booksa