Dinko Šimunović (1873.-1933.) jedan je od najboljih hrvatskih pripovjedača razdoblja moderne folklornog usmjerenja, pa i općenito. Snažno se oslanja na narodnu epiku i folklornu građu, ljubeći narod i narodno, drevnost i junaštvo, usuprot neautentičnome i stranome. On je pisac koji je obnovio stil realističke književne baštine, uz uzore poput Gjalskog, Dostojevskog, Tolstoja, Turgenjeva.

Napisao je sedamdesetak novela, najčešće lociranih u dalmatinsku Zagoru, te nekoliko romana, a antologijske i rado čitane su njegove pripovijetke poput "Mrkodola", "Duge", "Alkara", "Muljike", "Đerdana". Osobito je poznat po likovima baladičnih i nesretnih djevojaka.

Lektira za 7. i 8. razred osnovne škole i 4. razred srednje škole.