Svećenik Andrija Palmović (1847.-1882.) istaknuti je hrvatski pjesnik romantizma, autor nevelikog opusa domoljubnih i religioznih pjesama, "najlirskija duša" Šenoinog doba. Palmović je svojim pjesmama nasljedovao europske romantičare (Geibel, Lenau, Ljermontov, Byron, Puškin i dr.) ali i hrvatske pisce (Preradović, Šenoa i dr.).

Kao autor oda, soneta, davorija, elegija, balada, popijevki, romanci, povjestica i prigodnica, Palmović se u okviru svog lirskog opusa okušao u brojnim književnim vrstama, a u želji da formalno usavrši svoje stihove, okušavao se i u vlastitim metričkim inovacijama.