Prve Begovićeve zbirke poezije nije zapazila ni publika niti kritika, ali je svojom trećom zbirkom, "Knjiga Boccadoro" (1900.), uspio osvojiti kritičare, kao i one pisce koji su u raspri "mladih" i "starih" stali na stranu "mladih". Godine 1904. objavio je zbirku "Život za cara", ciklus od 18 pacifistički intoniranih soneta nadahnutih Rusko-japanskim ratom. Povodom 400 godina hrvatskog pjesništva (1910) piše "Hrvatsku pjesmu", da bi se ljubavno-erotskoj poeziji zastupljenoj u "Knjizi Boccadoro", vratio poezijom iz zbirke "Vrelo" (1912).