Krist nam je na Veliki četvrtak ostavio sred­stvo (Euharistiju), po kojem možemo u njegovoj muci, smrti i uskrsnuću uvijek iznova sudjelovati djelatno i plodonosno (sv. Ivan Pavao II., Enciklika o Euharistiji, 11 i 12). Otkupljenje nam je svima potrebno jer smo svi ponekad zarobljeni vlastitom sebičnošću i egocentričnošću, ponekad dopuštamo da nas zarobi vlastita požuda i grijeh, kojih se sami ne možemo oslo­boditi. Ponekad nas zarobe teške i neizlječive bolesti, ponekad neis­cijeljene duševne boli, ponekad postajemo robovi nesmotreno izgovorenih riječi. Ponekad drugi mani­puliraju nama osjećajima krivnje. Ponekad smo robovi različitih strahova, vla­stite ogorčenosti, razočaranja, samosažaljenja, osjećaja manje vrijednosti... Iskrenim pokajanjem u sakramentu Ispovijedi uvijek iznova primamo oproštenje, no otkupljenje iz zarobljenosti, oslobođenje srca i novu narav primamo po Svetoj Misi.