Željka Horvat Čeč uspješno se služi različitim pjesničkim registrima kako bi pronašla pravi glas kojim bi oblikovala traume odrastanja, bolesti, ljubavi, zlostavljanja... koje pokušava analizirati i razumjeti u knjizi Moramo postati konkretni. Ili kako bi se suprotstavila primitivizmu i nasilju, prokazala glupost, prekoračila konvencije... Pripovjedačica, ako se tako može nazvati pjesnički glas u prvom licu, oblikuje svijet na čijem suprotnom polu stoji drugi kojeg se boji i kojem se pokušava približiti. To prilaženje drugom često je praćeno strahom i sumnjom, a seks, kao jedna od strategija tog približavanja, uz ljubav naravno, najčešće je trenutak oduška, slobode, brisanja granica.

I u dužim narativnim dionicama, i u onima u kojima su veze između označitelja i označenog mnogo labavije, Željka Horvat Čeč pokazuje zavidnu spisateljsku vještinu, ali i hrabrost, jer doista je, usprkos posvemašnjoj seksualiziranosti društva, i danas rijetkost da jedna pjesnikinja tako konkretno, a daleko od svake banalnosti, progovori o ženama i muškarcima u intimnom i društvenom klinču.