Snijeg je tuga anđela, a ona ne prestaje i sve je zavijeno u nju.

Tri su tjedna prošla otkako je dečko došao u Mjesto, noseći knjigu poezije, knjigu zbog koje je umro njegov prijatelj Barður. Tri tjedna, a on već osjeća da je našao dom. Geirþrúður i Helga, i Kolbeinn, mrzovoljni slijepi kapetan kojemu svakodnevno čita iz Shakespearea, oni su njegovi ljudi, njegov svijet u gostionici. Izvan gostionice, gola su ramena djevojke, i prvi poljubac, i snijeg.

A onda, jednoga dana, na vrata će pokucati poštar Jens, tek pristigao iz ledene pustinje, napola mrtav, napola srastao za konja. Neustrašivi Jens koji se boji jedino mora i zato će uskoro, za putovanje prema fjordovima, trebati dečka. Jer valja žuriti, a poštu valja dostaviti makar pomrli, makar se smrznuli i potonuli u tuzi anđela.

Drugi roman iz glasovite trilogije Jóna Kalmana Ste­fán­ssona pravo je slavlje za svakoga književnog sla­dokusca. Prateći dečka i poštara na njihovu epskom putovanju divljinom, ponajbolji islandski pripovjedač govori nam o zastrašujućoj ljepoti prirode i čovjeku koji u njoj poku­šava preživjeti, služeći se svime što mu je na raspolaganju – snagom udova, volje, ljubavi – i čarolijom riječi.