Semezdin Mehmedinović svakom svojom knjigom stvara neki novi prostor, izmiče uobičajenim prosudbama i udaljuje se od naučenih definicija. Njegovi prozni zapisi sadržavaju i stvarno i izmaštano te njima autor stvara sasvim nov pogled ne samo na autobiografsko pismo već i na naš doživljaj književnosti. Crtice u kojima bilježi svakodnevicu, opisuje ljude koje vidi ili ih se prisjeća i u kojima se izmjenjuju autoru bliske i nepoznate osobe u savršenom su skladu s crtežima nastalima na koljenu, u vožnji metrom, na iPadu. I upravo ti nevjerojatno precizni i iznenađujuće lijepi crteži daju knjizi novu dimenziju. Autoportret s torbom knjiga je koja budi neke potisnute emocije i radosti življenja. Ova je knjiga prije svega Semezdinov auto­portret, u njoj se on potpuno razotkriva te dijeli s čitateljem svoje svakodnevne rituale, lektiru, filmove, razmišljanja o prijateljima...