U razdoblju od četrnaest godina, ali uz veliku, desetogodišnju pauzu, Šenoa je u Pozoru i Viencu objavljivao svoj ciklus feljtona s naslovom Zagrebulje (1866, 1867, 1877, 1879, 1880). U ponekad sentimentalnim, češće oštrim i moralizatorskim, satiričkim, ali najčešće duhovitim i zabavnim tekstovima dotiče se najširih tema: društvenog i kulturnog života (osobito kazališnog) voljenog glavnog grada, ali i cijele Hrvatske, kao i aktualnih političkih tema.

»Kao feljtonist nadmašio ga je u hrvatskoj književnosti samo Matoš.« (Šime Vučetić).

Zadnje Zagrebulje, one iz 1880. godine, obilježio je razorni zagrebački potres. Šenoa je kao gradski senator aktivno uključen u pomaganje stradalima i procjenu šteta, zbog čega je boraveći često na otvorenom te zime dobio upalu pluća, od koje je umro sljedeće 1881. godine.

Romanopisac, pripovjedač, pjesnik, feljtonist, putopisac i dramatičar August Šenoa (1838.-1881.) obilježio je cijelo jedno razdoblje hrvatske književnosti, na razmeđu romantizma i realizma, koje se naziva »Šenoino doba«.