Dubrovački biskup Mato Vodopić (1816.-1893.), pjesnik, epik i pripovjedač, jedan je od prvih predstavnika realizma u hrvatskoj književnosti.

Pripovijest ili kraći roman Tužna Jele (1868.), temelji se na usmenoj predaji i arhivskoj građi o životu gruških stanovnika čija je egzistencija usko vezana uz more. Roman priča o bolesnoj Jeli koja uzaludno čeka povratak muža Joze i svoja dva sina s mora. Vodopić je kreirao tmurnu atmosferu čekanja, a posebnu uvjerljivost pokazao je u portretiranju gruških žena. Upotrijebljenim lokalnim dubrovačkim govorom unio je dodatnu dozu autentičnosti u djelo.

Objavljena 1868. godine, dakle nekoliko godina prije najvažnijih Šenoinih djela, Tužna Jele se smatra najuspjelijim Vodopićevim djelom. I danas je iznimno popularna na dubrovačkom području.