Prva drama Srđana Tucića (1873.-1940.), jednočinka Povratak, "paradigmatski tekst našeg kazališnog verizma ili naturalizma" (Senker), smatra se vrhuncem hrvatskog modernog teatra. Uspjeh njezine praizvedbe 1898. godine najava je novog razdoblja u hrvatskoj drami i teatru, koje raskida s konvencijama, te uvodi subjektivnost i individualizam. Brojna kasnija Tucićeva dramska i prozna djela nisu toliko dobro primljena, pa je on, nakon Sofije, Pariza i Londona, po završetku Prvog svjetskog rata otišao u New York i tamo ostao do smrti, prekinuvši sve kontakte s hrvatskim književnim životom – zbog čega je danas pomalo i zaboravljen autor.

Radnja Povratka smještena je u sumornu seosku kolibu u Tucićevoj rodnoj Slavoniji. Sažetim izrazom i zgusnutom radnjom, u erotiziranoj atmosferi, naturalistički su obrađeni motivi brakolomstva i ubojstva, ali se dotiče i socijalnih motiva, odnosa sela i industrijskog grada, te problema bijede.