Dinko Ranjina (1536.-1607.) je dubrovački vlastelin i uglednik (sedam puta biran za kneza Republike), te renesansni petrarkistički pjesnik.

Ranjina je u jednoj antologiji objavio 27 talijanskih soneta, te samostalnu vrlo obimnu zbirku od čak 450 pjesama na hrvatskom jeziku, Pjesni razlike (tiskana u Firenzi 1563. godine).

Zbirka je inovativni odraz tadašnjih zbivanja u talijanskom petrarkističkom pjesništvu, koje je Ranjina vrlo dobro poznavao. Ranjina je vrstan poznavatelj književne tradicije (antička, talijanska), te prema običajima svoga vremena ne razlikuje autorstvo od prevoditeljstva (brojni stihovi su prepjevi Ariosta, Bemba, Tibula, Katula, Marcijala, Teokrita i drugih). Predgovor zbirke, premda također većim dijelom prijevod jedne rasprave B. Tassa o pjesništvu, smatra se za jedan od najstarijih pokušaja teorijskog promišljanja književnosti u nas. Tematika njegovih metrički raznolikih stihova varira u rasponu od najvećim dijelom ljubavnih do satiričkih, refleksivnih i religioznih pjesama.