Tit Makcije Plaut (lat. Titus Maccius Plautus, oko 254. pr. Kr. ― 184. pr. Kr.) je najveći i najcjenjeniji autor komedija u starorimskoj književnosti. Uspjeh kod rimske publike polučio je ponajviše poradi slobodne i žive obrade grčkih originala, koje je po volji mijenjao, pojednostavljivao i kombinirao tako da je od grčkog predloška stvarao latinsku adaptaciju. U antici mu se pripisivalo čak oko 130 komedija, međutim čuveni rimski historičar Marko Terencije Varon u 1. stoljeću pr. Kr. kao autentične je izdvojio 21 komediju, od kojih je u cijelosti sačuvano 20. Plautove su komedije bile veoma cijenjene u doba kasne Rimske Republike i ranog Carstva, ali su se kasnije malo čitale jer im je jezik bio arhaičan. Ponovo je otkriven i rado čitan u doba renesanse, pa je tako poslužio kao uzor i izvor velikim piscima komedija Shakespeareu i Molièreu, a Marin Držić je komediju "Skup" napisao po uzoru na Plautov "Ćup sa zlatom" ("Aulularia" – prevođen na hrvatski i kao "Tvrdica", "Škrtac" i "Ćup").

Plautov "Hvalisavi vojnik" (Miles gloriosus) u središtu radnje ima razmetnog Pirgopolinika, vojnika čije ime znači "osvajač mnogih gradova". Spoj je komedije intrige i komedije karaktera, a govori o slavohlepnom, razmetljivom i priglupom vojniku kojeg nadmudruju oni koji su na društvenoj ljestvici ispod njega. Njegov je karakter, budući univerzalan, bezvremenski i nadnacionalan, postao standardan književni lik te se često pojavljuje i u drugim komedijama.

Preveo: Koloman Rac.

Lektira za 1. razred srednje škole.