Junački ep "Eneida" rimskog pjesnika Publija Vergilija Marona (70.-19. pr. Kr.), koji se u velikoj mjeri oslanja na Homerove epove "Ilijadu" i "Odiseju", postao je klasičnim djelom latinske književnosti od trenutka kada je nastao, odnosno dok je još bio u nastanku. Cilj Vergilijev bio je slaviti rimski narod, a osobito rod Julijevaca, kojemu je pripadao i prvi rimski car August, Vergilijev veliki podupiratelj. Namjera Augustova bila je povratak tradicionalnim rimskim vrijednostima poput junaštva, moralnosti i skromnosti, u vrijeme dekadencije u koju je Rim zapao u tom burnom dobu propasti republike, građanskih ratova i utemeljenja carstva. Priča prati potragu jednog od rijetkih preživjelih Trojanaca, Eneje, mitskog praoca Rimljana, za novom domovinom i njegova lutanja morima nakon uništenja Troje, te potom opisuje ratove koje Eneja vodi nakon dolaska u Lacij u Italiji, svoju novu domovinu, s domorocima i kraljem Turnom.

Vergilije je jedan od najznačajnijih starorimskih pjesnika klasičnog razdoblja, slavan već za života. Uz Horacija i Ovidija jedan je od tri kanonska pjesnika latinske književnosti. "Eneida" je i u antici, potom neprekidno kroz cijeli srednji vijek i u kasnijim stoljećima najčitanije i najutjecajnije djelo rimske književnosti.

Preveo i komentare napisao: Tomo Maretić.

Lektira za 1. razred srednje škole.