Ciklus pjesama Z mojih bregov Frana Galovića (1887.-1914.) smatra se vrhunskim ostvarenjem suvremenog kajkavskog pjesništva. Napisan je u dva navrata, 1913. i 1914. godine, uglavnom u očevom vinogradu za vrijeme pjesnikova boravka u rodnom Peterancu u Podravini, i ostao je nedovršen jer je Galović, prije prerane smrti na samom početku Prvog svjetskog  rata, od planiranih trideset pjesama dovršio 22. Pjesme su usustavljene prema godišnjim dobima (Pramalet, Leto, Jesen, Zima), koje na podravskoj kajkavštini  ostihotvoruju ugođaje tjeskobe, prolaznosti i usamljenosti.

"Nevelika Galovićeva kajkavska zbirka, čak pjesnički torzo, ugradila se u temelje obnovljene, moderne hrvatske kajkavske lirike kao njezin svjež i snažan početni akord, uz Krležine Balade njezino najcjelovitije individualno poglavlje. Kao sastavni dio lirike moderne...uspjela je sintetizirati mnoge odrednice toga pjesništva na jeziku koji se pokazao životnim i funkcionalnim na svim planovima svoje egzistencije" (Joža Skok).