Vrhunac svog pjesničkog stvaralaštva Dragutin Domjanić (1875.-1933.) ostvario je u svojim trima zbirkama kajkavske poezije. Svojim dijalektalnim pjesništvom Domjanić je afirmirao modernistički senzibilitet, ali i unaprijedio rubni položaj dijalektalne lirike.

Zbirka "Kipci i popevke" (1917.) Domjanićeva je prva i najbolja zbirka poezije na kajkavskom, koja s kasnijim zbirkama "V suncu i senci" (1927.) te posmrtno objavljenom "Po dragomu kraju" (1933.) sačinjava svojevrsnu trilogiju.