Honoré de Balzac (1799.-1850.), začetnik realizma u francuskoj i europskim književnostima, slavu je stekao svojim golemim proznim ciklusom romana i pripovijetki pod zajedničkim naslovom Ljudska komedija (La Comédie humaine), u kojemu daje široku sliku francuskoga društva svoga doba.

Dvije Balzacove pripovijetke, naknadno uvrštene u taj ciklus, tematiziraju umjetnost i stvaranje. Pripovijetki Sarrasine (1830.) o kiparu koji se zaljubljuje u kastrata nije pridavana značajnija pozornost dok je nije ponovno otkrio slavni francuski teoretičar književnosti Roland Barthes: jedno od prijelomnih i najpoznatijih djela post-strukturalističke književne teorije, Barthesov esej S/Z iz 1970. detaljna je analiza ove Balzacove priče. I Nepoznato remek-djelo (1831.), priča o slikarstvu, genijalnosti i ludilu, stotinjak godina nakon nastanka pojavom apstraktne umjetnosti dobila je posve novu dimenziju i inspirirala slavne slikare poput Cezannea i Picassa.

Priče je prevela Vlatka Valentić.