Đuro Arnold (1853.-1941.) jedan je od najuglednijih hrvatskih filozofa i pedagoga, prvi doktor filozofije promoviran na zagrebačkom sveučilištu, gdje će kasnije postati rektor, klasični metafizičar i tradicionalist, te osnivač hrvatske pedagogije. Njegov pjesnički opus obilježen je njegovim filozofskim opredjeljenjem - pjesmama dominiraju refleksivni i domoljubni, ali i ljubavni sadržaji. U raspri "starih" i "mladih" priklonio se "starima".

Izbor iz Arnoldovog pjesništva donosimo prema za njegovog života objavljenom izdanju: Izabrane pjesme, Zagreb, 1923.