Knjiga eseja i članaka Borisa Postnikova, jednog od najprisutnijih i najlucidnijih medijskih analitičara i kritičara mlađe generacije, svakako predstavlja odmak od traljavih ad hoc interpretacija i površnih kolumnističkih refleksija aktualnih političkih, društvenih i kulturnih fenomena na kakve smo u domaćem medijskom diskursu odavno svikli. 

Iako povod nalaze u općepoznatim dnevnopolitičkim temama i fenomenima te fragmentima izvučenim iz nepreglednih naplavina hrvatske medijske kaljuže, promatrani zasebno i kao cjelina uknjiženi tekstovi analitičkom i eksplanatornom logikom uvelike nadilaze izvorni novinski kontekst.

Postnikov piše teorijski potkovano, stilski suvereno i duhovito te udara u srž problema: šarenu medijsku nadgradnju, prokazivanjem i kritikom njezinih središnjih ideologema, svodi na ključna pitanja baze, upućuje na sveprisutne i imanentne mehanizme i paradokse kapitala te pripadajućih neoliberalnih politika. 

Svojim analizama medijskog, ali i polja koja se s njim isprepliću i uvjetuju ga, Postnikov se izravno naslanja na najbolju tradiciju domaće kritičke publicistike – od Borisa Budena do Viktora Ivančića – nadopisuje je i nastavlja.