Ova je knjiga nastajala u nelagodi: autor je pisao u inozemstvu o svojoj zemlji, u kojoj se vodio rat. Dio tekstova koji su ovdje sakupljeni bio je objavljen u domaćim i stranim glasilima, u prijevodu ili originalu, često i jednom i drugom. Većina ih je izišla, usprkos svemu, u nekoliko tomova koje su objavili razni izdavači, više strani nego domaći. Matvejević je gotovo svakoga mjeseca navraćao u domovinu, bivšu i sadašnju, da vidi i uvjeri se što se u njoj događa te o tome obavijesti strani i domaći svijet – bolji dio svijeta koji je dobronamjerno želio znati istinu. Branio je s najviše upornosti pisce i intelektualce koji su se našli u nevoljama, u raznim dijelovima bivše Jugoslavije ili, kako se danas kaže, "regije".

Osim esejističko-poetskih ogleda, poput »Mediteranskoga brevijara«, prevedenog na više od dvadeset jezika i »Druge Venecije« koja je nagrađena nagradom »Strega«, jednim od najznačajnijih književnih priznanja u Italiji, kritika je vrlo pozitivno ocijenila Matvejevićeve knjige eseja nastalih »između azila i egzila«, napose djelo o »Kruhu našemu« te, među ostalim, zbirku »Otvorenih pisama« koja su pridonijela da autor bude uvršten u francusku "Legiju časti". Matvejević je objavio niz članaka i eseja u kojima je iznosio oštre kritike o situacijama, ličnostima i pojavama u bivšoj Jugoslaviji, uoči, za vrijeme i nakon rata koji je zadesio naše gradove i sela.

Knjiga "Granice i sudbine" nosi podnaslov "O jugoslavenstvu prije i poslije Jugoslavije".