​"Žalica je izvrstan zapisivač svoga života. Kako se život na život naslanja, važno je i što je Antonije Žalica Sarajlija. Dakle, čovjek karakteristično žovijalnog duha koji uvijek prolazi iza stvari ... U Bandiera Rossa Antonije Žalica – piše sam sebi, nikome ne postavljajući nikakav uvjet, nikome ne ispostavljajući račun ili optužbu, svjestan kako istina nije ni za prodaju, ni za kupnju, a samom sebi ne želi lagati ... Ali, iz poglavlja u poglavlje, od avanti populo kraj Logorske vatre do Rocco Carbone's bodyguard / Bandiera rossa u Coralvilleu – priča se zahuktava i narasta kao snaga samosvijesti i nepravde mučnog položaja u koji je autor nezasluženo i protivno svojoj volji bačen ... To je tekst koji nadilazi snagu suvremenosti, ljudsku bol, besmisao nametnute ljudske patnje ... Antonije Žalica je napisao dobar roman o suvremenom čovjeku koji ima intelekutalnog poštenja, iskru svijesti o smislu svoga prisustva, potrebu da ostane čovjek do kraja. Njegov roman autorefleksivno govori o čovjeku koji je iz Sarajeva otišao u svijet, da bi shvatio kako je Svijet – Sarajevo." [Atif Kujundžić]