„...Na sedmom nebu je mladić Strniša Lipić. Sedmo nebo je najviši stepen zaljubljenosti, a naš junak se upravo, na početku ove priče, našao na tom stepenu glavnog čovekovog osećanja.Junak ovog romana je mlad student, tek prekoračio granicu između školske i fakultetske klupe, živi u svojoj porodici, a porodica živi danas, u središtu Beograda. U centru Beograda živi i devojka nimalo slučajnog imena – Anđela. I da se zvala drugačije, narator (pripovedač, a to je sam glavni junak), nazvao bi je tako, jer ga predstava anđela podseća na nju.Mladost i zanos ljubavi određuju temperament jezika i ritam poezije i proze – popularnih knjiga Slobodana Stanišića, pa samim tim i ove priče – poetske elemente i lirske slike u prizorima grada, u prikazivanju odnosa među ljudima. Čula čovekova, u tom stanju – vid, sluh, miris – reaguju drugačije, osetljivije i snažnije. U takvom stanju, junak romana lebdi kroz svoj grad i kroz svoju mladost i kroz ovu knjigu.Sedmo nebo je razigran, zagrcnut, treperav roman. Zaokružena povest o ljubavi – mladom junaku i svetu naspram te ljubavi. U njemu se prepliću stvarnost i poezija, faktografija i san. Otkrića postaju iskustva.Sedmo nebo je sprat za svakoga, a knjiga – za odabrane."Dragan Lakićević