„...Bože, kako je ženski svijet blesav i lud, zatucan i nazadnjački! Jedna mu je od glavnih briga da sačuva čednost, premda nikome nije sasvim jasno, niti je nepobitno dokazano, zašto ju je potrebno čuvati kad će kad-tad biti obeščašćena. Što mijenja na stvari ako kapija padne prijepodne ili popodne, ako će dvorac uveče biti zauzet, opljačkan i napušten?! Blesavo! lako to nije najbolja usporedba, problem ispada jasniji. Pouka je isto tako jasna: djevojka ne bi trebala druge slušati, već samovoljno odlučiti kad će otvoriti kapiju i spasiti ostale, važne stvari, koje očito postoje uz nevinost. Koje? Nije važno, sada se razmišlja o nevinosti. Ali doći će dan kad će se spor oko nevinosti postaviti naglavce, jer je sigurno to prava strana na kojoj mora dubiti. Ona tu sama ništa ne može pomoći kad je odgojena za vijeke vjekova u starom duhu. Zapravo, mora priznati da uopće nije odgojena i da smije bez straha raspolagati kako ju je volja i kako joj se sviđa, ne bi samo tako dopustila da je probuše. Zapravo, njoj je ovako kako jest, a to znači zajamčeno nevina i netaknuta, vrlo dobro, dapače neslućeno dobro, jer doživljava sve ono što piše u knjizi da moraju doživljavati muškarac i žena, а sve i dalje ostaje nepromijenjeno. Tko bi to rekao? Fantastično! Njoj više ništa i ne treba, ona ne želi raditi kerefeke i griješiti, jer ovo do sada nije i ne može biti grijeh. Kerefeke su grijeh. Još nije odlučila, vidjet će s vremenom, ali ako se uvjeri da nije prijeko potrebno izgubiti nevinost i da tada samo muškarcu postaje bolje – jer ona ne može zamisliti nešto više i bolje – onda će cijelog života, ili barem do udaje, paziti da joj se ne omakne. Kad muškarci za tim luduju. Ne bi bilo čudno kad bi netko pametan dokazao da su oni pokvarili žene i da su oni sve to izmislili, a staromodne mame prihvatile?!"