Dječak je zurio razrogačenih očiju dok su cirkuski šatori cvjetali od maglovite zore kao što su divovske pečurke oživjele. Čvrsto je stezao ruku svog staratelja, jedva verujući da mu je dozvoljeno da prisustvuje predstavi. Nakon toliko šaputanih priča o nakazama iz sporednih emisija i činovima koji prkose smrti, konačno će sam vidjeti spektakl.

Dok je sunce spaljivalo jutarnju maglu, kaleidoskop prizora, zvukova i mirisa zaslijepio je dječakova čula. Iz kaveza za životinje tutnjali su urlici dok su prodavci pjevali o zašećerenim poslasticama. Podebljani cirkuski plakati prikazivali su gutače vatre, gutače mačeva, čovjeka vuka, bradatu ženu, dječaka kornjaču i još mnogo toga. Koja su ga čudna stvorenja čekala unutar prugastog velikog topa?

Dječak se sjetio da su mu se školski drugovi rugali, nazivajući ga "nakazom". Ali ovdje, da li bi nakaze mogle hodati otvoreno, bez srama? Ideja ga je ispunila strahopoštovanjem.

Grubi glas prekinuo je njegovo razmišljanje - bilo je vrijeme da predstava počne. Dječak je požurio unutra, držeći svoj štapić za kartu kao zlatnu kartu. Poklopci šatora su se šapatom zatvorili iza njega, a svjetla su se prigušila...

Dok su se slutnje orgulja uvlačile kroz teški vazduh, vođa ringa je ušao u centar pažnje, pucnuo bičem i rekao: "Dame i gospodo, dobrodošli u najveću predstavu na svetu!"