Zbog doista hrabre i intrigantne, a plodonosne literarne ideje o književnim djelima koja nastaju usred globalne pandemije neke smrtonosne zarazne bolesti, u ovom slučaju ideje pisanja suvremene verzije glasovitog Dekamerona, djelo Pjena za rušenje zahtijeva kratak uvod. Taj se uvod koristi ispred svih Deset dana (deset pjevanja) Pjene za rušenje. Uvod je manjim dijelom nadahnut Ravelovom skladbom Boléro i drugim, isto tako manjim dijelom, latinskom poslovicom Repetitio est mater studiorum i trećim, najvažnijim, te zbog toga bazičnim dijelom, stvorenim isključivo za korištenje u djelu Pjena za rušenje, koji zovem poetikom pisanja uvoda poetskom mnemotehnikom. Takav uvod ne može postati dosadan za čitanje, naročito ne onim lucidnim čitateljima koji posjeduju kulturu užitka u užitku čitanja, čak ni nakon deset pažljivih čitanja, osobito zbog slojevitog i višeznačnog sadržaja uvoda kao i isto takvog sadržaja koji slijedi nakon svakog uvoda u svih Deset dana, to jest u svih deset pjevanja Pjene za rušenje. Tempo sadržaja se, i tematsko i stilski, pojačava od Prvog dana do Desetog dana (pjevanja).