Nakon nekoliko zbirki pjesama publikovanih ranije, ovo je najkraća zbirka pjesama ove autorice, koja je sanjar u duši čak i u osmoj deceniji svog života, kada je i nastala ova zbirka. U ovoj zbirci su odabrane pjesme koje je ona namjerno podijelila u tri segmenta. Pjesme su istovremeno i lične i univezalne sa isprepletanim emocijama. U prvom segmentu su pjesme iz mladosti, iz vremena kada se sanja, kada se mašta o ljubavi, kada čekaš da budeš voljen i da voliš, te iz vremena kada voliš i kada si voljen, kada je ljubav svuda oko tebe i u tebi... Drugi segment obuhvata pjesme iz vremena kada zalaziš u zrele godine, godine na izmaku i kada ljubav počinje da blijedi, utiša se, a ti bi i dalje da je ona ista, da se čuje i bez ijedne izgovorene riječi, bez fizičkog dodira, da je vidiš u očima onog drugog i da se u njoj ti utapaš,... da osjetiš da i u tim godinama nekom nešto značiš, da budeš voljen koliko i sam voliš. U trećem segmentu ima nekoliko pjesama sa porukom.

Mostovi satkani od stihova najljepši su i najčvršći mostovi koji spajaju sve ljude svijeta. Znajte, kada nas ne bude više, naši stihovi, naše napisano, ostaće iza nas i svjedočiti da smo bili, da smo postojali, da smo iza sebe ostavili neki trag.