Domišljanje prošlosti, koja iskrsava izvan uobičajene kronologije i naizgled se neočekivano upliće u živote ljudi, samo je jedna od mogućih uputa za razumijevanje romana Dine Milinovića Skriveno. Čitajući o sudbinama nerijetko anonimnih i opsesivnih protagonista nevidljive životne scene, osjećamo se, u ovom živopisnom i uzbudljivom tekstu svijeta, uhvaćeni u mrežu intriga, slučajnosti, vjerovanja u spas društva, zajednice.
Između povijesti i žanra roman Skriveno govori o neminovnom gubitku vjere, ideala, ali i o beskonačnosti ljudskog nastojanja da svijet bude bolji, koliko god su za to, nerijetko, ulog i cijena pojedinačni ljudski životi. Povodi i slučajnosti — krađa grimiznog plašta u Splitu 356. godine, dolazak carskog istražitelja i traženje glasovitog zapisa sa suđenja Isusu Kristu — isprepliću se s događajima iz gotovo mitske hrvatske 1971. godine i vode do sadašnjosti Zagreba, New Yorka.
Kao u somnabulnom i nevjerojatnom snu sudaraju se u ovom povijesnom kriminalističkom romanu životi protagonista: vječno nadareni student književnosti, istražitelji koji vjeruju u najbolji od mogućih svjetova, profesori koji prolaze put od sjemeništa do šume, pojavljuju i nestaju usputni junaci i antijunaci: prolazni, ogorčeni, spašeni, baš kao što u životu traju, bljesnu i nestanu ljubav, sigurnost, pouzdanost... Panoptikum događaja i ljudi, nade i prozirnosti, banalnosti svakodnevice, tajni rituali i mehanizmi moći, potraga za izgubljenim rukopisom, koja se miješa s krađom knjiga iz nacionalne knjižnice, ne čini roman Skriveno samo tekstom „nevidljive prošlosti" nego i uzbudljivim vodičem kroz čitateljevu neposrednu stvarnost i ništa manje neizvjesnu budućnost.
Stari rukopis, uvijek na dohvat ruke, u neprekidnom izmicanju, slučajnost i sudbina, sreća i smrt — samo su neke od figura koje Dino Milinović kao vješt pripovjedač u romanu Skriveno pomiče, mijenja i nudi čitatelju spremnom na iznenađenja koja mu podjednako donose i prošlost i budućnost.
Dino Milinović (Zagreb, 1959) završio Klasičnu gimnaziju i diplomirao arheologiju i povijest umjetnosti. Magistrirao na Sorboni u Parizu, a doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1991. do 2001. radio u državnoj upravi, kao tajnik Hrvatske komisije za suradnju s UNESCO-om i savjetnik za kulturu u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Francuskoj. Od 2001. predaje na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Osim Zagreba, živio u Dortmundu, Parizu i New Yorku. Objavio je nekoliko dramskih tekstova i tri romana: Kradljivac uspomena (2002), Tamo gdje prestaje cesta (2007) i Skriveno (2014).